Crkva je sveti prostor. Ulazeći u crkvu trebam osjećati strahopoštovanje, biti sabran, moliti i razmišljati.
Biti pristojno i prikladno obučeni. Malena djeca su radost na sv. misi. Koliko je moguće, u dobi od 2-5 godine zbog dostojanstva obreda, držati ih pod kontrolom.
- Kada uđem u crkvu, potrebno je uzeti blagoslovljenu vodu, prekrižiti se, pokleknuti desnim koljenom do poda, uputiti se na mjesto. Ne stajati na vratima crkve.
- Prije početka sv. Mise trebalo bi više sabranosti, previše je priče i nepotrebnog žamora.
- Tijekom sv. Mise treba biti sabran i dostojanstven, sudjelovati kroz pjevanje koliko znam i odgovarati na sv. misi molitve koje su predviđene.
- Pružanje mira neka bude samo osobama do vas. Ne treba šetati, jer se tada stvara nepotrebni žamor.
- Sv. Pričesti pristupati sabrano, pobožno, dolaziti kroz sredinu crkve i odlaziti sa strane.
Kada dolazim na sv. Pričest jednostavno trebam sklopiti ruke, prirodno hodati i primiti sv. Pričest. Nije potrebno ni preporučljivo klanjati se prije sv. Pričesti, a još manje poslije sv. Pričesti, pred križem, slikom i kipom sveca.
Sv. Hostija koju sam primio je najsvetije i najvažnije. Prirodnim hodom dostojanstveno se vratiti na svoje mjesto, moliti i zahvaljivati Bogu.
Poslije završenog blagoslova trebam ostati na svome mjestu na koru ili u klupama dolje, dok svećenik ne uđe u sakristiju.
Crkvu također trebam napuštati sabrano i dostojanstveno, pokleknuti desnim koljenom do poda.
Vjerujem da će i ove napomene pripomoći, kako bi crkvu uistinu mogli doživjeti kao sveti prostor gdje se susrećemo s Bogom i istinski slavimo Euharistiju.